Edukacija

Koksaki (Coxsackie) virus

Datum: 13/09

Koksaki (Coxsackie) virus – simptomi i dijagnostika

Koksaki virusi su dobili naziv po mestu Coxsackie u državi New York odakle su izolovani.

Šta je koksaki virus

Coxsackie virus pripada porodici Picornaviridae, rodu Enterovirus gde su svrstani najmanji virusi (24-30nm) sa RNK genomom u vidu pozitivnog, linearnog, jednolančanog RNK lanca (++ssRNK). Izolovani su prvi put 1948. godine iz stolice dečaka obolelog od paralitičkog mijelitisa.

Koksaki virusi su veličine 28nm. Virion čine 60 subjedinica svaka od 4 velika proteina, polipeptida (VP1-VP4) koji formiraju ikozaedarnu simetriju oko RNK genoma. Na površini kapsida se nalaze VP1-VP3, a VP4 u unutrašnjosti u bliskom kontaktu sa virusnom RNK. Ima 32 kapsomere.

Coxsackie virusi ne poseduju ni jedan drugi omotač osim proteinskog i zato nisu osetljivi na etar, hloroform, žuč, žučne soli i mnoge organske rastvarače. Stabilni su u kiseloj sredini, kao i mnogi enterovirusi. Veoma su otporni na spoljne uticaje, kao i prema etanolu, lizolu i drugim dezificijensima. Osetljivi su na delovanje hlorovodonične kiseline, 0.3% formaldehida i na ultravioletno zračenje. Na temperaturi od 50˚C se inaktivišu za 30 minuta, a na niskim temperaturama (od -20˚C do -50˚C) se konzervišu.

Humani serotipovi enterovirusa su na osnovu homologije nukleotidnih sekvenci svrstani u humane enteroviruse (HEV) grupe A, B, C i D.

Koksaki virus deli se u dve grupe: Coxsackie virusi grupe A sa 23 serotipa i Coxsackie virus grupe B sa 6 serotipa. Oni izazivaju širok spektar oboljenja od blagih respiratornih infekcija, febrilnog stanja, gripoznih stanja sa digestivnim tegobama, meningitisa, perikarditisa i endokarditisa, herpangine, hepatitisa, pleurodinije, dečije paralize, kao i inaparentnih infekcija.

Opšti simptomi Coxsackie infekcije

Izazivaju čitav spektar kliničkih manifestacija, a mogu da izazovu i gastrointestinalne tegobe, ukoliko je virus ušao u organizam oralnim putem preko kontaminirane hrane i vode. Infekcije su često asimptomatske ili obično počinju blagim respiratornim simptomima, praćenim često febrilnim stanjem sa digestivnim tegobama, da bi nakon širenja virusa u organizmu, nastali simptomi osnovne bolesti, što je u skladu sa tropizmom virusa (simptomi meningitisa, miokarditisa, herpangine, osipnih bolesti, pa i dečije paralize kod nevakcinisanih...)

Put prenosa infekcije

Rezervoar infekcije su oboleli i kliconoše. Virus se izlučuje sekrecijom iz ždrela i putem stolice. Infekcija se prenosi direktno (feko-oralno) putem predmeta, hrane i vode ili indirektno sa osobe na osobu. Hranu najčešće kontaminiraju osobe koje je spremaju sa nedijagnostikovanom virusnom infekcijom, kao i kliconoše koje nakon akutne faze bolesti još neko vreme izlučuju virus iz stolice.

Infekcije Coxsackie virusom su česte leti i u sredinama sa lošim higijenskim uslovima, gde se javljaju letnja febrilna stanja praćena digestivnim tegobama. Virus se može preneti sa majke na dete i prouzrokovati miokarditis.

Ulazno mesto infekcije su usta, a primarno mesto umnožavanja virusa je u ždrelu i tankom crevu. Virus se multiplicira u tonzilama, limfnim čvorovima i Pajerovim pločama. Umnožavajući se u gastrointestinalnom traktu izaziva digestivne tegobe, ali osnovnu bolest uzrokuje samo kada se proširi do drugih organa prema kojima ima tropizam.

Tipovi Coxsackie virusa

Antigenska građa Coxackie virusa je kompleksna, jer sadrže zajedničke, grupno specifične i tipsko specifične antigene. Na osnovu kliničkih znakova bolesti i patohistološkog nalaza kod eksperimentalno inficiranih, novorođenih miševa podeljeni su na dve grupe, grupu A sa 23 serotipa i grupu B sa sa 6 serotipova koji izazivaju različite sindrome i bolesti kod ljudi.

Coxsackie A grupa virusa

Ova grupa virusa može da izazove:

  1. Herpanginu ili vezikularni stomatitis (tipovi 1,2,3,4,5,6,8,10) koji predstavlja težak faringitis praćen povišenom temperaturom, bolom u stomaku i farinksu, pojavom sitnih vezikula koji prelaze u ulceracije.
  2. Aseptični meningitis (tipovi 7 i 9 , ređe 2, 3 i 4) sa ranim simptomima koji podsećaju na blage oblike poliomijelitisa kao što su groznica, glavobolje, mučnine, povraćanje i bol u abdomenu. Aseptični meningitis se javlja i kod lajmske bolesti. Kako bolest napreduje, uz meningitis javlja se u nekim slučajevima pareza ili paraliza. Ovi serotipovi u eksperimentima sa novorođenim miševima uzrokuju mlitavu paralizu sa opštom upalom poprečno-prugastih mišića. Znaci bolesti su manje izraženi nego kod infekcija poliovirusom, a oporavak je potpun.
  3. Infekcije gornjih delova respiratornog trakta (tip 21) praćene kliničkom slikom običnog nazeba ili gripe. Uz povišenu temperaturu javljaju se kataralna zapaljenja sluznice respiratornog trakta, a u nekim slučajevima i digestivne tegobe.
  4. Makulozni egzantem (tipovi 9 i 16), osip po koži koji može biti makulozan, makulopapulozan ili vezikularan. Tip 16 uzrokuje sindrom nazvan ״bolest nogu, ruku i usta״ kojeg karakteriše pojava oralnih i faringealnih ulceracija i vezikula praćenih svrabom, koje se šire na nogama i rukama. Vezikule prolaze bez pojave krasti.
  5. Limfonodularni faringitis (tip 10)

Coxsackie B grupa virusa

Koksaki virus grupe B izaziva:

  1. Aseptični meningitis podjednako uzrokuju svih 6 tipova grupe B. Izazivaju spastičnu paralizu. Histološki se mogu naći upalne promene na mozgu, pankreasu, jetri i srčanom mišiću. Kod dece često uzrokuju meningoencefalitis.
  2. Makulozni egzantem (tipovi 1, 3 i 5)
  3. Respiratorne infekcije i herpangine (tipovi 2, 3, 4 i 5) uzrokuju blage infekcije respiratornih putava poput prehlada i kratkotrajnih febrilnih stanj,ali ponekad i infekcije donjih respiratornih puteva i pneumoniju.
  4. Miokarditis i perikarditis (tipovi 1, 2, 3. 4 i 5) koji se javljaju kod novorođenčadi, dece i odraslih. Bolest prati cijanoza, dispnea, tahikardija i vidljive promene na EKG-u. Naročita opasna oboljenje kod novorođenčadi koje se može završiti letalno ili sa trajnim oštećenjem srčane funkcije u bilo kojem uzrastu.
  5. Mialgije (tipovi 1, 2, 3, 4 i 5) ili bornholmsa bolest (Bornholm, ostrvo u Danskoj, gde se često javlja). Znaci bolesti su povišena temperatura, glavobolja, bolovi u svim mišićima i bolovi u grudima pleurodinije ili đavolska gripa engl., devilʹs flu), a nekad i abdominalni bol. Bolest prolazi posle izvesnog vremena, bez posledica.

Dijagnostika Koksaki virusa

Virusi se mogu izolovati iz grla prvih nekoliko dana od početka bolesti i iz stolice posle 5-6 nedelja. Antitela se javljaju u početnoj fazi infekcije i mogu da perzistiraju godinama. Uzorci se mogu inokulisati u kulture tkiva ili miša a ispituje se citopatogeni efekat posle 5-14 dana, odnosno u mišu posle 1-2 nedelje. Zbog poteškoća tokom izolacije, ove metode se retko koriste.

Za dijagnozu uzima se nazofaringealni bris, bris farinksa, potom stolica i eventualno krv posle 5-6 nedelja od početka infekcije. Ako se sumnja na serozni meningits uzrokovan Coxsackie virusima za njihovu izolaciju i identifikaciju koristi se likvor. Ako se virus izoluje iz likvora, time se potvrđuje da je on etiološki agens meningitisa. U slučajevima identifikacije iz brisa i ispirka ždrela i iz stolice potrebno je uraditi potvrdni serološki test.

Serološki testovi koji se primenjuju u identifikaciji Coxackie virusa:

  • Test neutralizacije služi za indirektnu serološku identifikaciju tipa virusa odnosno tipski specifičnih neutrališućih antitela koja posle bolesti dugo perzistiraju u serumu. Radi se o ukupnim antitelima IgM i IgG.
  • RVK test, rekcija vezivanja komplemenata, dokazujemo polivalentna antitela protiv više različitih antitela do 6 meseci posle infekcije.
  • ELISA (Enzyme-Linked Imunosorbent Assay). Elisa test je serološka tehnika za dokazivanje specifičnih klasa antivirusnih IgM i IgG antitela.

Kao zlatni standard u virusnoj dijagnostici koristi se molekularna metoda PCR (reverse polimerase chain reaction) koji je visoko senzitivan, specifičan i omogućava brzu dijagnostiku čak i vrlo malih količina virusnog genoma.

Imunitet posle Koksaki infekcije je dugotrajan, ali tipski specifičan. Dokazana je unakrasna reakcija različitih tipova Coxsackie virusa. Novorođenče je zaštićeno pasivnim imunitetom od majke. Prirodan imunitet se stiče još u dečijem uzrastu.

Mere prevencije

Virusi najčešće kontaminiraju voće, povrće, kao i hranu koja se jede bez prethodne termičke obrade, zbog toga infekcija čoveka, koji konzumira voće i povrće, obično nastaje prenosom virusa, uzročnika infekcija ljudi, kontaminacijom biljaka preko vode, zemljišta, đubriva, ili preko zaraženih osoba koje rukuju ovim proizvodima.

Osnovne mere prevencije su redovno i temeljno pranje ruku i održavanje kompletne higijene, kao i dezinfekcija i provetravanje životnog i radnog prostora. Usta i nos pokriti maramicom ili rukom kada se kašlje ili kija, kako se respiratorne kapljice ne bi širile. Terapija je kauzalna. Savetuje se mirovanje, rehidratacija, unošenje dosta svežeg voća i povrća u organizam, po potrebi antipiretici i kortikosteroidi.

Literatura: Karen. C. Carol, Janel S. Butal, Stephen A. Morse, Timothy Mirezner; Medical Microbiology.